Za emocionalni razvoj djeteta smatramo da se odvija normalno kada dijete ima sposobnosti da voli druge, da stvara bliske odnose, da ima dobru sliku o sebi i da se dobro slaže s drugima u svakodnevnom životu. Dijete tada doživljava široki raspon osjećaja, te ima razvijen veći broj strategija o tome kako i kada izraziti te osjećaje.
Dijete tada uči nositi se s frustracijama, voljeti i prihvaćati sebe, izražavati emocije riječima i ponašanjem te prepoznati i prihvaćati emocije drugih, a da ne povređuje sebe i druge i bez da se povuče u osamljenost.
U emocionalnom razvoju za dijete je najvažniji odnos s roditeljima. Odgovornost roditelja pri tome je velika i pravi je izazov, ali i najveće zadovoljstvo, razviti iskrenu komunikaciju te odnos povjerenja i bliskosti s djetetom. U ostvarenju tog izazova ponekad, u najboljoj namjeri, roditelji reagiraju na način koji predstavlja kratkoročno rješenje, ali da pri tome ne uzmu dovoljno vremena da saznaju kako se dijete zaista osjeća.
Danas sve više govorimo o emocionalnoj inteligenciji kao važnoj odrednici uspjeha i zadovoljstva u životu. Ona uključuje sposobnost poznavanja vlastitih emocija, upravljanja emocijama tako da odgovaraju situaciji, motiviranja samog sebe, prepoznavanje emocija u drugima i snalaženje u vezama. Dobra je vijest da ona nije nepromjenjiva i određena genetikom već ju je moguće značajno unaprijediti.
Vezano uz aspekte emocionalne inteligencije koji se odnose na poznavanje vlastitih emocija i upravljanje njima, možemo se upitati zašto je važno pomoći djeci da nauče kako izraziti osjećaje na zdrav način kojim ne ugrožavaju ni sebe ni druge?
- zato što neizraženi osjećaji mogu izaći na vidjelo na nepoželjan «eksplozivan» način (tempirana bomba koja eksplodira u nekoj beznačajnoj situaciji)
- neizraženi osjećaji mogu se izraziti kroz različite tjelesne bolesti (glavobolje, bolovi u trbuhu i sl.)
- različita sredstva ovisnosti privlačnija su onome tko ne zna na zdravi način «izaći na kraj» sa svojim osjećajima
- na zdravi način izraženi osjećaji omogućuju učenje i pozitivne način suočavanja sa životnim nedaćama.
Zadatak je roditelja osigurati djeci sigurno okruženje u kojima su svi osjećaji prihvatljivi, te u kojima je moguće naučiti izraziti ih na način kojim dijete neće povrijediti sebe ni druge.
Kako bi ostvarili taj zadatak, roditeljima pomaže:
- imenovati svoje osjećaje pred djetetom
- ne dijeliti osjećaje na dobre i loše – samo načini izražavanja osjećaja mogu biti više ili manje prihvatljivi, a osjećaji su takvi kakvi jesu
- pokazati pred djecom pozitivne načine nošenja s emocijama pri čemu pomaže da su to načini kojima pokazujete da imate kontrolu nad svojim životom i da nećete odustati
- pokazati da se Vi možete nositi s djetetovim osjećajima jer u suprotnom možete očekivati da će Vas dijete u budućnosti nastojati zaštititi od svojih «teških» osjećaja; najčešće se roditelji teško nose s dječjom tugom i ljutnjom
- dakle, biti kao roditelj dobar poznavatelj vlastitih osjećaja i kao takav dobar model djetetu
Kada razgovarate s djetetom, važno je:
- osigurati dovoljno vremena kako biste djetetu posvetili pažnju i zaista ga slušali; kada nema dovoljno vremena, odgodite razgovor za kasnije i svakako izvršite dogovoreno
- slušajte pažljivo ne prekidajući dijete i potičite ga da samo dođe do mogućih rješenja, ne nudeći mu odmah vlastita
- istaknite razliku između osjećaja i ponašanja;
- zaista pokažite da prihvaćate djetetove osjećaje – nemojte tražiti opravdanje, ali pokušajte saznati kako to da se dijete tako osjeća
- pružite djetetu podršku na način da slušate i prihvatite ono što Vam dijete govori i nastojte ne nuditi odmah rješenja niti «popraviti» djetetove osjećaje ili situaciju u kojoj su se oni javili.
Što smo «emocionalno sposobniji» to je veća vjerojatnost da budemo uspješni u poslu koji radimo, ispunjeni u odnosima s drugima, te zadovoljni svojim životom, a je ono što kao roditelji najviše i želimo za svoju djecu.
Ukoliko želite o ovoj temi pročitati više, potražite sljedeće knjige:
Buljan Flander, G. i Karlović, A. Odgajam li dobro svoje dijete?, Marko M. usluge d.o.o., Zagreb, 2004.
Goleman, D. Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.
Shapiro, L. E. Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.
Pripremila Marijana Smerić Pecigoš, psiholog
